
  Reči Zetana: Najstrašniji dan
Dan značajnog pomeranja polava, koje će se desiti za vreme narednog prolaska 
  12. Planete, je dan koji neće moći da ignoriše ni jedan čovek na planeti Zemlji. 
  Za većinu, to će biti najstrašniji dan.
  - Oni koji nisu bili prethodno upozoreni neće proći ništa gore od onih koji 
    su čuli glasine ali nisu mogli da naprave promene u svom životu kako bi se 
    pripremili. U stvari, to što nisu dobili upozorenje će predstavljati balgoslov 
    za one koji ne mogu da se pripreme, jer neće morati da razmišljaju o odlukama 
    koje su doneli. Oni koji su se pripremili će biti u stanju velikog straha, 
    zamišljajući najgore. Bez obzira da li je čovek shvatio šta će se desiti a 
    nije mogao da ode na bezbedno mesto, ili nije shvatio uopšte, efekat će biti 
    isti. Ljudi će čekati na ono što će sledeće da se desi. Kao što smo opisali, 
    čekanje se može preobraziti u nešto što odvlači pažnju kao što su naprimer 
    žurke ili u neki oblik poricanja kao što je naprimer nastavljanje sa svakodnevnim 
    poslovima kao da je sve normalno, ali za većinu će čekanje predstavljati neki 
    oblik zadržavanja daha. Oni će biti u šoku, od trenutka kada shvate da se 
    Zemljina rotacija zaustavila, pa sve do pomeranja polova, znači nekoliko dana.
 
  - Za one koji se nalaze pored obale, čas kada će Zemljina kora početi da se 
    pomera zajedno sa jezgrom do nove pozicije neće predstavljati traumu sve dok 
    se Zemljina kora i jezgro ne zaustve. To je trenutak kada će ogromni 
    plimski talasi početi polako da se penju uz obalu, prvo na jednu stranu vodenog 
    tela, a zatim, kasnije kada voda krene nazad, i na drugu stranu. Oba plimska 
    talasa su jednako razarajuća. To što se neko nalazi na visokom mestu pored 
    obale neće predstavljati faktor bezbednosti ako voda nema kuda da ode, jer 
    će pritisak naterati vodu da ide ka gore kada naiđe na prepreku, tako 
    da će biti potopljen u svakom slučaju. Plivanje na talasu dovodi do toga da 
    čovek udari u neku prepreku, a ako čovek dozvoli talasu da ga potopi dolazi 
    do sigurnog davljenja, srećom ta smrt je bezbolna. Prema tome, oni koji se 
    nalaze pored obale će u skoro svim slučajevima umreti zbog plimskih talasa, 
    ako ne umru pre toga.
 
  - Za one koji se nalaze daleko od obale, van domašaja plimskih talasa, zemljotresi 
    će predstavljati veliku opasnost. Sve kuće osim onih najlakših će biti tako 
    jako potresene da će se srušiti, i zatrpati i zarobiti one koji se nalaze 
    unutra. Oni koji se nalaze u šatorima ili kolibama sa slamnatim krovom će 
    biti bacani levo-desno, zajedno sa svojim nameštajem, ali osim ogrebotina 
    i modrica, neće zadobiti druge povrede. Ležanje na podu u toku ovih događaja 
    samo po sebi predstavlja zaštitu, jer trenje uz zemljinu porvršinu sprečava 
    da čovek bude daleko bačen. U gradovima, zgrade će se srušiti, i nastaće situacija 
    koju viđate posle velikih zemljotresa, u svom ekstremnom obliku, svuda na 
    planeti. Povređeni će umreti zbog nedostatka pomoći a oni koji prežive će 
    se ubrzo razboleti zbog toga što će piti vodu zagađenu otpadnim vodama, a 
    zbog transporta koji će biti blokiran sa svih strana, i glad će uskoro početi 
    da odnosi svoj danak.
 
  - Oni koji žive na pločama pored okeana koje će potonuti će biti prekriveni 
    vodom iz okeana kojoj se neće moći odupreti. Oni će se sigurno udaviti. Oni 
    koji se nalaze tamo gde će se desiti brzo spuštanje u područjima koja se nalaze 
    iznad nivoa mora mogu se u trenucima neposredno posle pomeranja polova naći 
    na vreloj zemlji, kada će kora prestati da se pomera i kada će ploče udarati 
    jedna u drugu kao voz čiji se motor iznenada zaustavio. U ovom slučaju pomaže 
    visina, jer što je veća udaljenost od mesta gde trenje između ploča stvara 
    toplotu, to bolje. Toplota može biti toliko velika da će topi kamen, kao što 
    govore svedoci koji su preživeli ove strašne događaje. Vulkani, kako aktivni 
    tako i ugašeni, će divlje eksplodirati, i prekriti okolna područja sa kišom 
    kamenja i prašine i toliko zagrejati vazduh da će sav život u okolini biti 
    uništen u trenutku.
 
  - Pojava munja i vatrenih oluja sastavljenih od zapaljenih petrohemikalija 
    koje će padati sa visine i koje će se formirati za vreme interakcije gasova 
    i vulkanske toplote i munja koje će neprestano sevati ne može se predivideti. 
    One se mogu pojaviti svuda, i kao i vetrovi snage uragana predstavljaju atmosfersku 
    pojavu, a ne faktor na koga utiču zemljane mase. Iako su retke, ove vatrene 
    oluje su pogubne, i spaljuju sve što se nalazi ispod padajućeg tepiha plamena 
    i stvaraju opštu pustoš. Prestrašene žrtve imaju slabe šanse da uopšte shvate 
    šta se dešava pre nego štu budu zahvaćene i izgube svest zbog nedostatka kiseonika. 
    Kao i kod procesa spontanog sagorevanja, žrtva nije svesna za vreme sagorevanja. 
    Najbolja zaštita od ove retke i razarajuće pojave postiže se sklanjanjem ispod 
    metalnog krova, koji ne može da gori.
 
  - U seoskim područjima preživeli će više brinuti o promeni klime nego o kolapsu 
    civilizacije. U početku, ješće zalihe hrane dok ne nestanu, a zatim sledi 
    briga oko toga što je nemoguće gajiti žito. Zar Sunce neće nikada ponovo zasijati 
    kroz oblake? Više nego bilo koji drugi razlog, ovo je ono što će naterati 
    preživele posle pomeranja polova da lutaju - oni će tražiti zemlju gde sunce 
    sija kao nekad, sigurni da su se zadesili na pogrešnoj strani Zemlje zbog 
    loše sreće. Zbog gladi će preživeli uskoro početi da jedu sve našta naiđu, 
    žvakaće staru kožu, ješće grane mrtvog drveća, ali će ostati gladni. Smrt 
    od gladi je takođe relativno bezbolna, jer čovek koji ne jede ubrzo postaje 
    ošamućen. Um počinje da slabi i slabost obuzima čoveka, koji je u osnovi uspavan 
    kada smrt dođe.
 
Sva prava zadržana: ZetaTalk@ZetaTalk.com