Kada neko upu�uje molitvu svom Bogu, zar on u su�tini ne upu�uje Poziv? Zavisi od molitve, a naro�ito od �elje koja se krije iza molitve. Mnoge molitve predstavljaju rutinu, koja se obavlja na isti u�urbani na�in na koji se peru zubi, �isto da bi se otaljao posao. Druge molitve, iako predstavljaju rutinu, se �ine na uzvi�en na�in, pun ose�anja, i ovo mo�e ali ne mora predstavljati Poziv. Da li molitva jednostavno predstavlja zahvaljivanje za dom, zdravlje i blagostanje? U ovom slu�aju ona spada u istu kategoriju kao i razmi�ljanje o �ivotnim okolnostima i shvatanje da je ve�i deo �ivota van kontrole pojedinca. Kada se molitve upu�uju sa ose�anjima i sadr�e u sebi zahtev, one u su�tini predstavljaju Poziv, i bez obzira na to koje se re�i upotrebe i kome su upu�ene, onaj koji bude odgovorio na Poziv �e u stvari odgovoriti na nameru, a ne na re�i. Ako neko re�ima zatra�i da njegova mala sestra bude za�ti�ena, ali u srcu i du�i u stvari zatra�i da uskoro umre, onda on nije uputio poziv orijentisanima na Slu�enje-drugima. Isto tako, molitve u kojima se tra�i blagoslov za sebe najverovatnije �e navesti orijentisane na Slu�enje-sebi da odgovore.
Sa druge strane, iskrene molitve za pomo� drugima predstavljaju poziv upu�en orijentisanima na Slu�enje-drugima, kao �to smo na primer mi sami. Onima koji misle da u ovoj izjavi mi u stvari tvrdimo da smo Bo�iji an�eli, odgovorili bismo da sva Bo�ija bi�a koja odgovaraju sa ljubavlju u srcu kako bi pomogli drugome predstavljaju Bo�ije an�ele, a tu spadaju i ljudi koji se sada nalaze na Zemlji. �ta je u stvari an�eo, ako ne onaj koji �eka da pomogne kada je to potrebno, ili kada je pozvan?